IZLET U MAĐARSKU

„Idemo u Mađarsku!“, to je bila vijest zbog koje nam se preokrenuo cijeli svijet. Nekima je to bio prvi odlazak u inozemstvo. Atmosfera u busu je bila super iako je ravnateljica ponekad trebala intervenirati.

Doček je bio spektakularan. Vatromet, baloni, šampanjac. OK, sad za ozbiljno. Nije bilo šampanjca. Domaćini su bili vrlo ljubazni i dobri prema nama. Ustvari, uopće nije bitno čime su nas dočekali, već je bitan trud koji su uložili u cijeli taj doček. Obišli smo puno znamenitosti i vidjeli crkava koliko neki ljudi vide za cijeli svoj život. Zadnji dan smo išli u restoran u kojem smo jeli pošećereni kupus. Nemojte nikome reći, ali nama baš i nije bilo fino.Naravno nismo jeli samo kupus. Bila je tu juhica, meso, krumpiri… Za susjednim stolom bili su jako, jako zgodni dečki. Očito smo im se jako svidjeli jer su nas čak i slikali. A što bi tek naši dečki rekli na to… Sve u svemu bilo je odlično.

Zatim je uslijedio pozdrav na mađarskom:“Vislat!“ (ako se to uopće tako piše). I krenuli smo kući. Kući smo išli kroz Austriju i vidjeli razne ljepote na putu. I tako smo došli kući pjevajući. Još bismo željele zahvaliti profesorima što su nas trpili i bili dobri prema nama.

PS: Nijedna od nas nema dečka.

Pripremile: E.P. i N. J.